Kiša pada,očajno raspoloženje. Jedino što znam raditi kako treba je spavati,spavati i samo spavati,imam podočnjake veličine Sarajeva,strah me odraza u ogledalu.
Učiti imam,ja ne učim. Radit sobu moram,ne radim. Ljenčarit ne smijem,ja ljenčarim-rođeni kontraš!
Nisam pisala blog ,uh ne pamtim,trebala bi pogledat datum,uglavnom dugoooo.
I dalje je on,onaj isti,jebemu miša! Ali svidja mi se jedan novi malkice..
Neću da se zalijećem,ali moždaaaa,ali samo možda nešto bude.
Ne da mi se dalje pisat,ne da mi se danas ništa.

Cekaj?Koliko ja ovo nisam pisala?vise od mjesec? manje od mjesec? ODLICNO! Znate zasto je odlicno? Jer me niko ne kritikuje radi toga,radim sta hocu ovdje i kada hocu,znam da ovo gotov nikad niko ne cita,nekad neko,ali to je to. Dodjem i istresem se ovdje,ispljujem,nanerviram,odnerviram i adios amigos.
Ne pisem jer se nista znacajno ne dogadja,i to uvijek kazem nakon nekog vremena ne pisanja,ali sama sam kriva za to,zatvorim se izmedju ova 4 crveno-bijela zida i tapa tapa tapa,k'o sto bi rekla moja majka (tipkam inace na tastaturi u prevodu ).
Znam da mi je naziv posta patetikus bljakus al' nešto mi se stavljao,mada ga i nemam razloga stavit osim te cinjenice da ja stvarno jesam njegova nesudjena ona,ironicno jelde,ja njegova a on nije moj,i nek mi neko kaze da je to FER, bit ce zaljepljen ko razglednica(ako je lijep) ako nije,leti u smece.
Evo sada gledam u ovo kremu ispred sama,dvoumim se hocul je stavit-necu,kontam ako stavim bit ce mi masne ruke od nje pa cu umastit tastaturu pa mi valja cistit,a posto mi je u posljednje vrijeme sve mrsko,i disati mi je mrsko,necu ni staviti tu kremu.
To su te ceste moje nedoumice,stvarno teske.
Imam neki predosjecaj da ce mi sljedeci post biti takooo tmuran,a mama draga,al' njega ostavljam za neki drugi dan.
xoxo

Nešto sam zamišljena,ovaj Mart mi nanosi razne misli.. Čudan karakter ima ovaj
Mart,ćudljiv,nepredvidiv,rek'o bi čovjek da je čovjek. Ali koliko god htjela da za sve svoje misli i probleme i dileme krivim jedno proljetno godisnje doba onda bi ispala pravi slabićak.. Osjećam se nekako izgubljeno, kao da sam u nekom paralelnom svemiru,sve mi se cini tako isto,a tako rzalicito..on je tako isti,a tako razlicit. I evo,vec sada zamisljam jednu facu koja ovo cita i govori “ evo jos jednog teksta o nekom idiotu koji nikad ovo nece procitati i opet taj isti idiot poklanja njemu ove redove,a njega boli briga “ Znam,sve znam, I sad se pitam..da l' da nastavim dalje ovo pisati,zadrzah prstic iznad backspace tipke,promjenih misljenje i nastavi dalje kucati..pa sta ? K'o da imam sta izgubiti. E za jednu stvar mozete kriviti Mart.. Donio mi je nostalgiju,donio mi je gripu i donio mi je inspiraciju,eto vidite,i Mart je za nesto kriv. Sjetih se jednog proljetnog dana prije 2 godine,dva lika,jedan visi i jedna niza..setaju,smiju se,cini se kao da ce svaki tren postati nesto vise od dva lika,mozda ce postati zaljubljeni likovi,mozda..i onda na ovaj odgovor “mozda” danas shvatih pravu istinu. Nisu nikad postali nista vise nego dva lika u covjecijem obliku,nikad nisu postali nista vise nego dva prijatelja,nikad nista vise nego njenih suza i njegove bezbriznosti. A znate sta jos nije prestalo ? Nije prestala njena ljubav,njegova nije ni postojala nikad pa nije mogla ni poceti a kamo li prestati. Rece joj jednog dana “Ja ne vjerujem u ljubav” a ona tiho “ Ma ni ja..” Kako je ona slagala,kukavica je postala,nije se mogla suprotstaviti takvoj izjavi,a suprostavljanje joj je uvijek dobro islo,barem tako njena mama kaze. I sigurno zelite procitati neki dobar kraj, neki dobar redak, neku dobru recenicu, pa bi tu recenicu kopirali i slali prijateljima i govorili kako neko ima istu sudbinu kao vi, samo je to neko bolje srocio i stavio na elektronski papir,ali ne, kod mene nema dobrog kraja tj. Kod nje nema dobrog kraja, Ona je i dalje, cak i u ovom trenutku,jedna zanesena djevojka sa snovima i vjetrom u kosi koja se nada,cak i kad nema razloga, ona se nada i broji navece zvjezde i svakoj zvijezdi daje njegovo ime i zamisljajuci razne scenarije pravi filmove sretnog zavrsetka sebi u glavi. A on ?On gleda u svoje tacke na zidu, zustro se opirajuci onoj emociji koja se ljubav zove,slusajuci muziku u kojoj se ta ista emocija pljuje i opisuje kao nestvarna..a on ne zna, a on ne zna da samo par stopa od njega ljubav broji zvijezde dajuci zvijezdama njegov lik i ime.

'Nedostaješ... Sve što je bilo, prošlo i što će zauvijek ostati želja. A znam da i ti misliš na mene. Žene to osjete. Možda čak postavljaš ista pitanja kao i ja.Gdje sam, s kim sam, mislim li na tebe.Toliko pitanja, mili, a nema odgovora.I nećeš ga pronaći, sve dok ne raskineš taj pakt s inatom. I davno izgubljeni snovi, nikada se neće pronaći. I davno zamišljene želje, nikada se neće ispuniti. I davno zalutali MI, nikada se nećemo sresti.''


 ''Odustajem. Obećavam ti, dižem ruke od tebe i borbe za nešto nedostižno. Uključila sam razum i on me tjera da te ostavim po strani. A srce... Srce je nebitno, ono će se ionako tebi uvijek nadati. I uvijek, baš uvijek te čekati. Kad poželiš da me imaš, imat ćeš me, ne zaboravi to. Razum ću poslati na spavanje.''

Odgovor je ne.
Samo zelim malo srece,ono smijeh i to, iskreni smijeh.

Plakala je, ali ja sam znao da su na njenom licu te krupne kapi, što ih zovu suzama, samo znaci olakšanja. Ona se rješila mene, iako sam ja ostavio nju.

Čudak sam ja, znate. Dodju mi periodi kad bi svake sekunde nešto pisala na ovaj svoj virtualni dnevnik,a nekad ne da mi se jednu jedinu rijec napisati u mjesec dana..Evo sad, nije da mi se bas pise,al jedini je izlaz jer me moj virtualni dnevnik nece osudjivati i pocet' pravit face.
AL' dosao je takav period da se ne desava nista vrijedno moje paznje i pomena ili barem sebe hocu da uvjerim u to, toliko cujem te rijeci " nije vrijedno pomena i brige " da ce me mozda i uvjerit u sve to, jej ako uvjere,ali ja, tamo u dubini mene znam pravo stanje.
Mislim da sam smorila sve zive sa svojom recenicom "nema nista od tog",pa ljudi kaaad nemaaa,znam valjda i ja nesto,vise sam upucena,iako mi je nada jos uvijek upaljena,svijetlo joj je sve dalje i dalje od njega. Zeljela bih nekako promjeniti ovo sve, nekako zaboraviti,nekako biti opet ona stara ja sa svim onim svojim bezbriznim snovima i brigama. Evo upravo se nerviram jer je on glasno pustio muziku, tako da ja cujem sta on slusa pa pozelim da budem kraj njeg (inace u komsiluku smo) to je u jednu ruku dobro, u jednu uzasno,ali eto i to ne mogu promjenit.
Zvanicno i u skoli sam popustila,da izvinite,jebu me neki predmeti u zdrav mozak! Veseli me ovih dana shopping u New Yorkeru,mama usla u sobu i rekla- idemo u shopping u New Yorkeru! Wohoo, ima li ljepse vijesti ? Bila bi jos ljepša kad bi se on mogao kupiti tamo aliiiii :P
Evo sada,cekam da mi se osusi lak na noktima kojeg stavim jednom mjesecno i drzim dva dana, jedva cekam da se osusi da bi smazala ostatak torte koje ima i da bi se pocela spremat za danasnje mucenje, divno je to sto lektiru nisam procitala,inace divno mi je.I u medjuvremenu sam skontala da je mozda ona kod njeg kad je ovoliko pojacao.. jebe mi se,kuja jedna,jednom cu i ja bit sretna kao i ona, ne zna za onu -KOLO SREĆE SE OKREĆE.
Eto, lak mi se osusio, idem sad smazat onu tortu i nastavit ono svoje "bolimebriganekradistahoce"
haha moja ja,lazi se,radis to dobro. I ovo bi bila moja pjesma mjeseca.
xoxo

Ova ljubav samo moj je brodolom..

Opet sam bila zapostavila blog, nesto sve krenem pisat,mislim da niej vrijedno spomena i odustanem..Nije da sam imam nesto posebno za reci,samo mi je dosadno..
Uglavnom,jos uvijek je isto sranje u pitanju, nista novo, sve bezveze, on je jos uvijek glup,a ja jos gluplja..Iscekujem drugaricin rodjendan, volim rodjendane..
A on,on ništa.

Pripreme za rodjendanski party su u toku! Jedva cekam,jedva!
Zelim da zaboravim na sve lose stvari, da u novu godinu zivotu udjem 100 puta veselija i raspoloznija i sa puno srece, i sa ovakvim drustvom sigurno ce biti tako :D
Drugarice i ja cijeli dan se zivkamo sta cemo obuci,kako cemo se nasminkat,kako ovo,kako ono, ludnica,opsti haoooos koji svi volimo<3.
Onaj dio sredjivanja i spremanja je tako zanimljiiiiiiiiv,mala psiho ustanova :$
Veceras sam htjela da onom sve kazem,da mu se nabrojim za sve,ali ipak necu, necu da nerviram za rodjendan, nek ide dodjavola! :D
vasa sretna E.
xoxo :D

Jos 2 dana! Jos samo 2 dana do mog rodjendana!
Ne znam zasto tako volim svoj rodjendan,nekako, svi su oko tebe, obasipaju te paznjom i poklonima,osjecam se posebno nekako.
Kad se samo sjetim da prije mnogo godina moja mama na taj isti dan je trpjela bolove,al' opet sve je to zaboravila kad me je rodila,i opet me voli najvise na svijetu. A i ona mi uvijek kupi divnee poklone,hvala mama <3.
Ove godine, imam smao jednu zelju, samo jednu.
Nekako kako starim,moja lista zelja je sve kraca i kraca..kad sam bila manja,zeljela sam mali milion stvari,barbike,lutke,sudiće,slatkisa..a sad,samo jednu zelju,jednu ali vrijednu.
Ja zelim njega,i to bas zelim nesto neostvarivo i sad nek mi nek kaze da sam normalna.
Ima onaj pjesma " poklonite mi nju za rodjendan,ako ljubav moze da se kupi.." ne slusam tu vrstu muzike,ali ovo je bas moj stih. Posto imam jos 2 dana da se sjetim neke nove zelje,ali cisto sumnjam,ostat ce mi ova neostavrena zelja..ali nema veze, necu bit tuzna. Znate zasto ? Zato sto oko sebe imam ljude koje volim,koji me vole i to je vise nego dovoljno.
Eto,rodjendanu, zeljno te iscekujem,donesi mi nesto dobro.
Tvoja E.
xoxo

OPET ?!zar opet ?!
Ja vise ne mogu da vjerujem,stvarno ne mogu,a nekako j ne zelim,a moram...
Uvijek kad se ponadam,kad dostignem vrhunac nadanja,sve mi se sroza,i sve padne u vodu...kad cu se vise opametit ?!! kada draga curo ? Jedino ako postanem druga osoba,a to je isto tako nemoguce.
Ne znam,vise sam ljuta na sebe nego na njeg,ja sam sama sebi dopustila ovako nesto,da sam drugacije se postavila u pocetku, mozda bi sad i bila sretna..Al' hajde ko zna zasto je ovo dobro,mada ne znam sta ima tu bit dobro,ali hajde tjesit cu se tom izjavom.
Ne zelim da se sad nesto rastuzim da ne mogu doci sebi,necu to sebi pirustit i ne zelim,dovoljno sam ja trpjela neke stvari,a i rodjendan mi je uskoro, necu da sebi pokvaren taj dan radi nekog kome nije stalo do mene.. eh.  a ovo bi mu ja rekla kad bih mogla..

A ti dragi moj, ne zelim da te proklinjem, da te mrzim jer znam da ne mogu jer te previse volim,kada bih ti mogla nesto reci,sve bi stalo u par jednostavnih recenica, mozda bi tad shvatio da ne mogu bez tebe ,a moram,mozda bi shvatio da ona nije ja i da sam ja ta zbog koje ces nju zaboraviti,kada bih ti mogla nesto reci,a nikad necu moc, jer previse me strah..strah me da te skroz ne izgubim,jer kada bih se to desilo,ne znam gdje mi nasla atom srece..
rekla bih ti da mi je dosta izigravanje drugarice,drugarice s kojom gledas filmove i koju milujes i kojoj dajes nadu tako da ona ne moze da spava nocima,kojoj tvoj lik ne izlazi iz glave..
rekla bih ti da mi je dosta gledanja i slusanja tebe i nje,i rekla bih ti da mi je dosta osjecanja ljubomore..
Rekla bih ti da mi je dosta biti uvijek drugi izbor, kad znam da sam dobra za 1, izbor, kad bih ti samo mogla rec da bih te ucinila sretnom,da bi s tobom cak slusala i onu tvoju glupu muziku i trpjela tvoje glupo rapsolozenje i onu tvoju ruznu frizuru i gledala onaj tvoj ruzni sivi dzemper.
Cak bi nekad slagala da si ljepsi od mene na slici,iako bi oboje znali da je nemoguce od mene ispast ljepse na slici..
Rekla bih ti jednostavno da mi nedostajes cim se okrenes.
Sta bih ja sve tebi rekla..jer iako zvucim pateticno u glupo i sasvim zaludjeno,ja tebe sasvim iskreno,onako samo kako ja znam,najnjeznije i najnesebicnije dragi moj..nazalost,volim.
Dragi moj H. iako ovo nikad neces procitat,samo budi sretan,a i ja cu nekad.